Poduzeća i organizacije koje obavljaju komercijalne djelatnosti na teritoriju Ruske Federacije međusobno se razlikuju u organizacijskim i pravnim oblicima. Pored toga, pojedinci koji su se registrirali kao samostalni poduzetnici imaju pravo obavljati takve aktivnosti.
Jedinstvena poduzeća dijele se na državna (GUP) i općinska (MUP). Njihovo je glavno prepoznatljivo obilježje da sva njihova imovina ne pripada njima samima, već, prema tome, sastavnom dijelu Ruske Federacije ili općini. Postoje i federalna državna unitarna poduzeća (FSUE), čija je imovina vlasništvo Ruske Federacije.
Poduzeća svih ostalih organizacijskih oblika nisu u državnom, već u privatnom vlasništvu. Male trgovine, radionice itd. racionalno se registrirati kao društva s ograničenom odgovornošću (LLC). U prošlosti su se zvala partnerstva s ograničenom odgovornošću (LLP) - ovo je ime preživjelo u nekim zemljama ZND-a. U slučaju da poduzeće ima obveze prema drugim organizacijama, ta se odgovornost ne prebacuje na njegove sudionike, u vezi s čime je ovaj organizacijski oblik dobio takav naziv. Sudionici LLC-a snose financijske rizike samo u granicama svojih udjela u njemu.
Dionička društva dijele se na otvorena (OJSC) i zatvorena (CJSC). U prošlosti su se nazivali otvorenim dioničkim društvima (OJSC) i zatvorenim dioničkim društvima (CJSC). Međusobno se razlikuju po tome što u prvom slučaju svi mogu kupiti udjele u poduzeću, a u drugom samo osnivači ili osobe čiji je krug naveden u povelji (na primjer, samo zaposlenici). Glavno zakonodavno ograničenje uspostavljeno za CJSC je kvota za broj dioničara - ne više od pedeset uključujući. Ako premaši taj broj, CJSC podliježe obveznoj pretvorbi u OJSC, nakon čega njegovi udjeli postaju dostupni svima.
Individualni poduzetnici (IE) su pojedinci koji kroz poštivanje niza formalnosti imaju pravo samostalno se baviti komercijalnim aktivnostima. Broj formalnosti potrebnih za stjecanje statusa individualnog poduzetnika svake se godine smanjuje. Može se koristiti pojednostavljenim sustavom oporezivanja i plaćati porez samo na dohodak, ali ne i na imovinu. Štoviše, osobna imovina pojedinog poduzetnika, za čije posjedovanje bi obično trebao platiti porez (na primjer automobil), ne može se oporezivati ako poduzetnik dokaže da tu imovinu koristi u svom poslu.
