S engleskog se riječ voucher (voucher) prevodi kao "potvrda" ili "jemstvo". Ovaj se izraz koristi u međunarodnom turizmu i trgovini. Međutim, za Ruse vaučer najčešće znači privatizacijski ček, koji je u zemlji raširen početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća.
Povijest pojave bona u Rusiji neraskidivo je povezana s postupkom privatizacije. Nakon raspada SSSR-a 26. prosinca 1991. godine, u zemlji je započeo široki prijenos državne imovine u privatno vlasništvo ili privatizacija. Poslije je ovaj fenomen dobio krajnje negativnu ocjenu povjesničara zbog činjenice da država nije uvijek mogla kontrolirati novu instituciju privatnog vlasništva, a privatizacija u mnogim poduzećima odvijala se spontano, uz uporabu sile.
Kao opipljivi ekvivalent prijenosa državne imovine u privatno vlasništvo, država je izdala privatizacijske čekove, nazvane bonovima. Zapravo su to bili državni vrijednosni papiri za posebne namjene, zamišljeni kao sredstvo plaćanja za objekte privatizacije. Čekovi za privatizaciju izdani su u nominalnoj vrijednosti od deset tisuća rubalja i imali su ograničeno razdoblje valjanosti (tri godine), a također se nisu mogli vratiti ako se izgube.
Svaki građanin Rusije mogao se besplatno dokopati jednog bona za deset tisuća rubalja (zapravo - za 25 rubalja). Osim toga, ako je bilo moguće, bilo je moguće slobodno prodati ili kupiti bilo koji broj bonova po dogovornoj cijeni. Za same bonove njihovi bi vlasnici mogli kupiti predmete privatizacije (najčešće djelomično, u postocima) ili dionice investicijskih fondova.
Država je aktivno poticala Ruse da kupuju bonove. Zajedno s prvim besplatnim bonom podijeljeni su podsjetnici u kojima je napisano: "Zapamtite: onaj tko kupuje privatizacijske čekove proširuje svoje mogućnosti, a onaj koji prodaje gubi izglede." Nije iznenađujuće da je tržište za kupnju i prodaju bonova početkom devedesetih bilo vrlo živo. Netko ih se riješio, netko je, naprotiv, otkupio, ulažući u razne financijske strukture. Prodajna cijena ovisila je o mnogim čimbenicima i polazila je od cijene dvije boce votke.
Bonovi su istekli 1. srpnja 1994. Većina Rusa nikada nije primila nikakve dividende od tih vrijednosnih papira. Iznimka su bili samo oni koji su svoje privatizacijske čekove pametno uložili u dionice najvećih državnih tvrtki poput Gazproma.
