Dug je krajnje nepoželjna stvar. Međutim, danas je vrlo malo ljudi koji nikada ne bi posudili. Ranije su, zbog neplaćenih dugova, dužnici počinili samoubojstvo i sjedili u dužničkim jamama. Danas je situacija s povratom dugova drugačija.
U napadnim 90-ima, žilavi momci izbacili su dugove građana, koji su izvršili ne samo moralni pritisak na dužnika, već i jače argumente. Protiv njih su korišteni takvi instrumenti mučenja poput usijanih glačala za lemljenje, glačala, vrata i tako dalje. Pod takvim pritiskom dužnici su brzo pronašli novac. A ako je nedostajalo odgovarajućeg iznosa, razbojnici su mogli staviti klijenta "na šalter", što je dodalo zateznu kamatu. Tada je nesavjesni dužnik morao prodati automobil ili stan, jer je život skuplji od stečene imovine.
Danas je situacija s povratom dugova drugačija. Načela rada ljudi koji nagovaraju dužnika da vrati zajmove promijenila su se: umjesto lemljenja i glačanja koriste se psihološke metode utjecaja. To rade agencije za naplatu u kojima rade ekonomski savjetnici, certificirani pravnici i psiholozi. Zadatak kolekcionara je otrovati život dužnika dok se dug ne isplati, bez obzira u kakvim se životnim okolnostima nalazi. Sve započinje u trenutku kada kreditna institucija očajava dobiti kreditna sredstva i traži pomoć od inkasatora.
U jednom slučaju zaključuje se sporazum prema kojem sakupljači dobivaju fiksni postotak dugovanog iznosa. Banka ostaje vjerovnik, a sakupljači djeluju kao posrednici koji ako ne upropaste, a klijenta prepolove do smrti. U drugom slučaju, agencija za naplatu i banka dogovaraju se o ustupanju, odnosno prodaji duga. Tada dužnik postaje obveznik ne banke, već inkasatora.
U našoj zemlji ne postoji zakon koji regulira djelatnosti sakupljanja, što znači da ne postoji stalna stroga kontrola. Praksa pokazuje da su metode rada kolekcionara iz dana u dan sve sofisticiranije.
Prvo, oni prikupljaju dosjee o dužniku, kršeći ustavno zajamčeno ljudsko pravo na privatnost. Kolekcionari će svugdje pronaći klijenta i, u najboljem slučaju, uznemiravati ga telefonskim pozivima, ponižavajući i prijeteći mu.
Kolekcionari također koriste društvene mreže za svoje aktivnosti. Registracijom pod pretpostavljenim imenima stupaju u dopisivanje sa nesumnjivom žrtvom i dogovaraju sastanak. Kad se sretnu, mogu se ograničiti na potvrdu o otplati duga ili mogu toliko zastrašiti osobu da će bezuvjetno otplatiti veliki dug.
