Mnogi ljudi imaju takav stereotip da su sve banke vrlo bogate, a novac vlasnika raste eksponencijalno. No, ipak, da bismo potvrdili ili izložili ovu izjavu, vrijedi razumjeti prihode i troškove komercijalnih banaka.
Što čini prihode i rashode banaka
Prihodi banke uključuju depozite rezidenata zemlje, kamate na vraćene zajmove, dividende na dionice tvrtki u kojima je navedena kao dioničari.
Troškovi banaka podrazumijevaju obračun kamata na depozite, izdavanje potrošačkih i ostalih zajmova, održavanje učinkovitosti svih podružnica, isplatu plaća zaposlenicima. Treba napomenuti da je većina podružnica poslovnih banaka samodostatna, t.j. prihod podružnice trebao bi biti dovoljan za plaćanje ljudi, komunalnih računa, stanarine i ostalih troškova. Ako je podružnica strateški važna, ali neisplativa, novac za održavanje posla dolazi iz glavne podružnice.
Kako banke rade
Struktura rada banaka pretpostavlja stalnu cirkulaciju sredstava. Politika povećanja sredstava u organizaciji temelji se na ulaganju i reinvestiranju pristiglih sredstava.
Banke vrlo rado daju zajmove pravnim osobama, kao i hipoteke i potrošačke zajmove. Pod uvjetom da se ne vrati oko 20% sredstava, kamate na vraćena sredstva dovoljne su za pokrivanje gubitaka i osiguravanje dobiti.
Komercijalne banke imaju vlastito osoblje analitičara i trgovaca koji pomažu ulagati novac u vrijednosne papire drugih organizacija, na kojima u budućnosti možete dobiti dividende, a nakon nekog vremena čak i prodati s dobiti.
Također je poznato da banke često otvaraju razne trgovinske lance na teritoriju zemlje, a posebno je popularna prodaja elektronike, namirnica i ostale neophodne robe.
Sve ove radnje provode se kako bi se ostvarilo dobit i osigurale kamate na depozite ljudi. Odnosno, u upravi banke trebali bi biti ljudi koji će moći organizirati posao i koji znaju uložiti novac kako bi ostvarili dobru zaradu.
