Studija slučaja ili metoda situacijske analize nastavna je tehnika koja koristi opis problematičnih poslovnih situacija. Pri sastavljanju slučaja za osnovu se uzima stvarni činjenični materijal. U početku se metoda slučaja koristila samo za proučavanje ekonomije i menadžmenta, a nedavno se ova nastavna tehnika sve više koristi u praksi poučavanja tehničkih i humanitarnih disciplina.
Bit metode i vrste predmeta
Slučajna metoda je aktivna nastavna tehnika koja vam omogućuje da u obrazovni proces uključite određene elemente profesionalne aktivnosti. Najuspješniji slučajevi nastaju na temelju primarnih i statističkih podataka stvarnih tvrtki. Top menadžeri ovih tvrtki mogu aktivno sudjelovati u procesu pisanja predmeta.
Slučajna metoda vrlo je popularna u inozemnoj nastavnoj praksi, a odnedavno se aktivno koristi i u Rusiji. Slučajevi se mogu koristiti ne samo u procesu učenja, već i prilikom prijavljivanja za posao. Ova tehnika omogućuje vam procjenu menadžerskih vještina i analitičkih sposobnosti, kao i prikaz koliko se zaposlenik može nositi sa složenim zadacima. Ocjenjivači osoblja u velikim tvrtkama mogu koristiti studije slučaja na temelju podataka o svojoj tvrtki.
Kvalitetni slučajevi financijskog planiranja, upravljanja i marketinga trebali bi sadržavati veliku količinu dodatnih informacija o dinamici tržišta i tečajevima, o povijesti tvrtke. Dodatni vanjski i unutarnji podaci čine analizu situacije pouzdanijom.
Slučajevi su različiti u strukturi i volumenu. Ako je potrebno procijeniti sposobnost primjene određenih formula ili metoda rješenja, tada se koriste strukturirani slučajevi, što su kratke situacije s određenim brojevima i podacima. Ako je potrebno procijeniti kreativnost razmišljanja zaposlenika, tada se koriste nestrukturirani ili složeni slučajevi koji sadrže veliku količinu različitih podataka i mogu imati nekoliko rješenja.
Metodologija za rješavanje slučajeva
Rješavanje slučaja znači pronaći jednu ili nekoliko mogućnosti za izlaz iz teške situacije.
U prvoj fazi potrebno je pažljivo pročitati tekst predmeta, prepoznati problem poduzeća i definirati zadatke. Primjerice, ako je problem niska dobit, izazov je povećanje dobiti.
Sljedeći je korak strukturiranje informacija i utvrđivanje koji su podaci važni za rješavanje problema, a koji nisu. Zatim biste trebali identificirati uzroke problematične situacije i ponuditi nekoliko rješenja. Iz nekoliko mogućnosti potrebno je odabrati jednu i razviti strategiju provedbe, jer predložene preporuke moraju biti izvršne.
U posljednjoj fazi priprema se prezentacija rješenja slučaja. Prezentacija bi trebala biti jasna i intuitivna; za oblikovanje rezultata mogu se koristiti grafikoni, fotografije, tablice i dijagrami. Tijekom prezentacije potrebno je uvjeriti publiku da su sve informacije sveobuhvatno proučene, a predloženo rješenje promijenit će situaciju nabolje.
