Ugostiteljske organizacije mogu trgovati pivom podložno zakonskim ograničenjima. Istodobno, niz zahtjeva ne vrijedi za takve tvrtke zbog osobitosti ove vrste djelatnosti.
Vlasnici ugostiteljskih objekata, zajedno sa svojom glavnom djelatnošću, često prodaju pivo. Postojeće zakonodavstvo daje pozitivan odgovor na pitanje o mogućnosti prodaje piva u javnoj ugostiteljstvu. Prema članku 11. Federalnog zakona br. 171-FZ, promet alkohola i proizvoda koji sadrže alkohol mogu provoditi ne samo organizacije, već i pojedinačni poduzetnici. Zato svaki vlasnik ugostiteljske organizacije ima pravo prodati ovo piće.
Trebam li dozvolu za trgovinu pivom u javnoj ugostiteljstvu?
Ne treba se bojati dodatnih troškova prilikom prodaje piva u javnom ugostiteljstvu, jer ova vrsta djelatnosti ne podliježe licenciranju. Uvršten je na popis iznimaka sadržanih u stavku 1. članka 18. Saveznog zakona br. 171-FZ. Zato je za trgovinu pivom na ugostiteljskom mjestu dovoljno biti siguran da ne postoje druga ograničenja utvrđena spomenutim normativnim aktom, nakon čega možete sklopiti ugovore s dobavljačima i započeti prodaju ovog pića izravno stanovništvu.
Koja ograničenja vrijede za ugostiteljske organizacije?
Ugostiteljske organizacije mogu prodavati pivo na bilo kojem mjestu, osim u dječjim, obrazovnim, medicinskim ustanovama, sportskim objektima, teritorijama u blizini takvih prostorija, gradskom i prigradskom javnom prijevozu, stajalištima, benzinskim crpkama, vojnim objektima. Ova su ograničenja navedena u odredbi 2. članka 16. Saveznog zakona br. 171-FZ.
Ugostiteljska mjesta često funkcioniraju samo tijekom određene sezone, odnosno nisu stacionarni objekti. Zbog toga se mnogi vlasnici takvih objekata plaše zabrana utvrđenih u navedenom članku, koji govori o nedopustivosti maloprodaje alkoholnih pića u nestacionarnim prodajnim mjestima. Ipak, isto pravilo uspostavlja iznimku za ugostiteljske organizacije koje mogu prodavati pivo čak i ako nema stacionarnih prostora. Također, ugostiteljska mjesta mogu prodavati pivo na teritoriju kulturnih institucija, željezničkih kolodvora, zračnih luka, veletrgovačkih i maloprodajnih tržišta, iako su drugim tvrtkama i poduzetnicima u tim objektima potpuno zabranjene takve aktivnosti. Ova opuštenost posljedica je specifičnosti i društvenog značaja aktivnosti za pružanje usluga javne ugostiteljstva.
