Euro je tek napunio deset godina. Za to je vrijeme jedinstvena europska valuta uspjela dokazati svoju vrijednost. Međutim, financijska kriza koja je zahvatila svijet dovela je do činjenice da bi niz zemalja u narednim godinama mogao napustiti eurozonu.
Jedinstvena europska valuta uvedena je s velikim poteškoćama, ali sve zemlje koje su ušle u eurozonu shvatile su njezinu prednost. Deset godina postojanja jedinstvene valute dokazalo je ispravnost odluke donesene krajem prošlog stoljeća. Ipak, usred gospodarske krize posljednjih godina, euro područje je puklo i nije poznato hoće li se moći oduprijeti.
Problemi svjetske ekonomije nakupljaju se desetljećima, pa kriza iz 2008. godine nije iznenadila mnoge stručnjake. Europske su zemlje uspjele prevladati prvi val krize, ali za mnoge zemlje koje pripadaju eurozoni njegove su posljedice bile vrlo teške. Konkretno, za Grčku, koja se zapravo pokazala bankrotom. Da nije bilo želje drugih europskih zemalja da spriječe presedan napuštanja eurozone, Grčka bi se već odavno vratila drahmi. Zajmovi Europske unije vrijedni više milijardi dolara nisu dopustili da se zemlja utopi, ali je također nisu uspjeli izvući iz močvare financijske krize. Grčke vlasti nekako su uspjele donijeti niz nepopularnih zakona koji predviđaju smanjenje plaća, mirovina i puštanje desetaka tisuća radnih mjesta. No čak i to ne spašava zemlju, brojni stručnjaci vjeruju da je izlazak Grčke iz eurozone samo pitanje vremena.
Da je stvar ograničena samo na Grčku, možda bi Europska unija podnijela ovu žrtvu. No, brojne su europske zemlje u nevolji, pa riješenje Grčke ne rješava problem. Irska, Španjolska, Portugal, Italija također su se suočile s velikim ekonomskim poteškoćama, povremeno rejting agencije smanjuju svoj status. Kamatne stope na dužničke vrijednosne papire koje izdaju ove zemlje rastu, što samo po sebi svjedoči o najtežoj situaciji - više im nitko ne želi davati novac s niskim kamatama. Prema Moodyjevim izračunima, Grčka i Irska neće se moći izvući iz teške situacije barem barem 2016. godine, za Španjolsku, Portugal i Italiju teška vremena trajat će do kraja 2013. godine.
U tom kontekstu posebno su akutni prijedlozi Pariza i Berlina za izdvajanje šest najuspješnijih zemalja iz eurozone kako bi zajedno krenuli naprijed. Francuska i Njemačka troše ogroman novac na stabilizaciju situacije u eurozoni, što ne može a da ne izazove nezadovoljstvo njihovih poreznih obveznika. Druga opcija mogla bi biti pooštravanje kontrole Bruxellesa nad financijama zemalja koje ulaze u europodručje, ali same zemlje eurozone tome se već protive. Kao rezultat toga, nastala je situacija iz koje je nemoguće izaći bez određenih gubitaka. Preostaje odlučiti što ili tko se može žrtvovati kako bi se održala barem vidljiva stabilnost zone jedinstvene europske valute.
Vrijedno je napomenuti da je ne tako davno održan natječaj za najbolji projekt o najbezbolnijoj varijanti raspada eurozone - sama pojava takvih natjecanja sugerira da je europodručje ozbiljno bolesno. I nije iznenađujuće što se mnoge zemlje eurozone počinju tiho, tiho pripremati za mogući nepovoljan razvoj događaja, izračunavajući najoptimalnije mogućnosti za povratak u nacionalne valute.
