Inflacija ili rast cijena roba i usluga mogu se klasificirati po raznim osnovama. Na temelju brzine rasta cijena razlikuju se puzanje, galopiranje i hiperinflacija.
Koncept galopirajuće inflacije
Danas ne postoji definitivna definicija galopirajuće inflacije. Neki stručnjaci pod tim podrazumijevaju nagli rast cijena, drugi - inflaciju sa stopom rasta od najmanje 10-20%. Štoviše, među ekonomistima ne postoji jedinstveno stajalište o tome koju bi točno stopu rasta cijena trebala karakterizirati galopirajuća inflacija. Neki ljudi brojeve nazivaju 20%, 50%, 100%. Drugi ekonomisti vjeruju da mogu doseći i 200%.
Galopirajuća inflacija je srednja između umjerene i hiperinflacije. Umjerena inflacija normalna je pojava za tržišno gospodarstvo, godišnji porast cijena u ovom slučaju iznosi oko 3-5%. Za razliku od umjerene inflacije, hiperinflaciju je teško kontrolirati. Hiperinflacija se javlja u vrijeme krize i u procesu transformacije ili radikalnog sloma ekonomske strukture. Podrazumijeva nagli rast cijena viših od 100%.
Gotovo su sve države prošle kroz galopirajuću inflaciju. Često je popraćen kriznim pojavama u gospodarstvu ili radikalnim slomom ekonomske strukture. U mnogim zemljama, primijećeno je u poslijeratnim godinama (1945. - 1952.), još jedan val njegovog širenja dogodio se 70-ih godina, kada je cijena nafte naglo porasla.
Karakteristična obilježja galopirajuće inflacije
Budući da ne postoje općenito prihvaćeni kvantitativni kriteriji prema kojima se inflacija može definirati kao galopiranje, ostaje koristiti kvalitativne karakteristike ovog fenomena.
Osobitost galopirajuće inflacije je u tome što povećava rizike prilikom sklapanja dugoročnih ugovora, jer valuta depresira. Stoga se tijekom tog razdoblja transakcije zaključuju u stabilnijoj valuti ili su u njih ugrađena potencijalna povećanja cijena. Na primjer, s galopirajućom inflacijom u Rusiji 90-ih, cijene roba i usluga bile su naznačene u dolarima.
Sljedeća karakteristika galopirajuće inflacije je da inflatorna očekivanja igraju važnu ulogu u njenom širenju. Istodobno, rast cijena praćen je rastom troškova, što usporava gospodarski rast zbog povećanja troškova.
Galopirajućom inflacijom stanovništvo nastoji sačuvati vlastita sredstva i nastoji ih što prije pretvoriti u pouzdane načine ulaganja. Na primjer, u nekretninama ili, ako je inflacija popraćena devalvacijom, u valuti.
No, opseg depozita u nacionalnoj valuti pada usred galopirajuće inflacije, unatoč izuzetno visokim kamatnim stopama. Istodobno, banke odbijaju izdavati zajmove uz fiksnu kamatnu stopu, stoga je tržište kredita u stanju stagnacije, jer zajmoprimci radije ne koriste takve zajmove.
Može li se inflacija u Rusiji smatrati galopom? Odgovor na ovo pitanje ovisit će o tome koju se gradaciju pridržavati. Ako za osnovu uzmemo stopu rasta cijena, tada je već zabilježena inflacija u 2005. godini po stopama iznad 10%. Vjerojatno je da će i 2014. biti na prilično visokoj razini. No, depoziti su ostali stabilni, zajmovi su izdavani po fiksnoj stopi, stoga se, prema formalnim pokazateljima, inflacija još ne može nazvati galopom.
