Pokazalo se da je Grčka država EU koja je najviše pretrpjela globalnu financijsku krizu - deficit BDP-a ove države početkom 2012. bio je gotovo tri puta veći od normi dopuštenih za članice unije. Stoga nije iznenađujuće što su se u tisku počeli pojavljivati izvještaji o prodaji otoka koji pripadaju ovoj zemlji.
2008. godine vlada ove otočne države obratila se za pomoć Ministarstvu financija eurozone, a do sredine 2012. gospodarstvo zemlje već je primilo pet tranši novčanih injekcija u ukupnom iznosu od nekoliko stotina milijardi eura. Međutim, u zamjenu za financijsku potporu, Grčka je trebala reformirati svoju ekonomsku politiku, a vlada je razvila vrlo mjere štednje, kao i djelomičnu privatizaciju državne imovine. O perspektivama privatizacije razgovaralo se u intervjuu s premijerom zemlje Antonisom Samarasom za francuske novine Le Monde.
Prema novinarima, šef vlade najavio je mogućnost prodaje nekih nenaseljenih otoka privatnicima. Međutim, nekoliko dana nakon širenja tih informacija od strane različitih agencija, pojavilo se posebno objašnjenje tiskovne službe grčke vlade. Sadržao je doslovni govor premijera, iz kojeg, prema presici, proizlazi da uopće nije bilo riječi o prodaji otoka. Samaras je rekao da bi se trebali uložiti napori da se ovaj neiskorišteni teritorij pretvori u glavni grad, što su Francuzi pogrešno shvatili. No zapravo se radilo o dugoročnom najmu, leasingu ili mješovitom javno-privatnom vlasništvu, u kojem otoci ostaju u državnom vlasništvu.
Uz to, Samaras je u intervjuu rekao da među više od dvije tisuće grčkih otoka nema privatnih otoka. No, tisak redovito izvještava da su s početkom financijske krize, koja je prerasla u političku i socijalnu, privatni vlasnici počeli prodavati ili davati u zakup pojedinačne otoke na dulje vrijeme. Konkretno, radilo se o otocima Patroklos, Skorpios i Oksia, kojih su se vlasnici htjeli riješiti za iznose od 5 do 100 milijuna eura.
